Novosti

Bakterijska vaginoza – najčešći uzrok vaginalnog iscjetka

Pacijentica s ginekološkim problemom

Bakterijska vaginoza najčešći je uzrok abnormalnog vaginalnog iscjetka u žena reproduktivne dobi te obuhvaća oko 40-50% vaginitisa. Riječ je o kliničkom stanju u kojem nastaje odmak od urednog vaginalnog mikrobioma, u kojem prevladavaju Lactobacillus spp., prema raznovrsnijem spektru bakterijskih vrsta.
Najčešći rizični faktori za pojavu bakterijske vaginoze su spolna aktivnost, prisutnost spolno prenosivih bolesti, vaginalno ispiranje te pušenje. Također se pokazala povezanost bakterijske vaginoze za povišenim BMI-om te s prehranom bogatom mastima, dok je s druge strane prehrana bogata vlaknima povezana sa zdravom vaginalnom florom u kojoj dominiraju laktobacili.
Dijagnoza se postavlja kada klinički ili laboratorijski testovi pronađu dokaze promijenjene vaginalne flore u pacijentica sa suspektnim znakovima prisutnima tijekom ginekološkog pregleda.

Simptomi bakterijske vaginoze
Simptomi mogu ili ne moraju biti prisutni. Simptom bakterijske vaginoze je sivkasti, vodenasti iscjedak, neugodna mirisa poput ribe, a koji se primjećuje češće nakon odnosa ili tijekom menstruacije. Simptomi vaginoze nisu peckanje kod mokrenja, bol kod odnosa, crvenilo, svrbež ili edem spolovila. Između 50 i 70% žena sa bakterijskom vaginozom nema simptome.
Stav je struke da je liječenje bakterijske vaginoze ograničeno na žene koje imaju aktivne simptome, one za koje je planiran ginekološki zahvat koji uključuje prolaz kroz rodnicu te za trudnice anamnestički visokog rizika za prijevremeni porođaj (prema procjeni ginekologa). Osim za zadnje dvije navedene skupine ne preporučuje se liječenje asimptomatskih žena, s obzirom na to da je bakterijska vaginoza u velikom broju žena samoograničavajuće stanje, tj. povuče se spontano.

Kako se liječi bakterijska vaginoza
Sama terapija, kada je potrebna, uvijek je antibiotska, oralna ili vaginalna. Uz to je bitno ordinirati terapiju i partneru pacijentice (oralnim i topikalnim antibiotikom kod muških partnera, oralnom terapijom kod ženskih partnerica) jer se pokazalo da to značajno smanjuje rizik ponovne infekcije. Također se tijekom liječenja preporučuje izbjegavati odnose ili eventualno koristiti kondom, a i nastaviti korištenje kondoma 3 mjeseca nakon dovršetka terapije. Potrebno je čistiti seksualna pomagala između korištenja. Navedene mjere zaštite izuzetno su bitne kako bi se reducirao rizik ponovljene simptomatske infekcije.