Ginekologija i porodništvo

Ginekološki pregled je rutinski medicinski postupak koji omogućuje procjenu zdravlja ženskog reproduktivnog sustava. Pregled se obično provodi jednom godišnje, ili prema preporuci liječnika, a važan je za rano otkrivanje i prevenciju brojnih bolesti poput infekcija, hormonalnih poremećaja, cista, mioma i karcinoma.

Što obuhvaća ginekološki pregled?

1. Anamneza: Prvi korak ginekološkog pregleda je razgovor s liječnikom o općem zdravlju, menstrualnim ciklusima, spolnoj aktivnosti, mogućim simptomima ili poteškoćama te obiteljskoj povijesti bolesti. Liječnik će također postaviti pitanja o korištenju kontracepcije i planiranju trudnoće.
2. Klinički pregled:
   • Vanjski pregled: Liječnik pregledava vanjske spolne organe (vulvu) kako bi provjerio postoji li crvenilo, otekline, osipi ili druge abnormalnosti.
   • Unutarnji pregled: Pregled se obavlja uz pomoć spekuluma, instrumenta koji omogućuje liječniku da vizualizira unutrašnjost vagine i grlić maternice (cerviks). Tijekom ovog pregleda radi se PAPA test – bris grlića maternice koji služi za rano otkrivanje prekanceroznih promjena i raka vrata maternice.
   • Bimanualni pregled: Liječnik prstima jedne ruke palpira unutarnje organe kroz vaginu, dok drugom rukom vrši pritisak na donji dio trbuha. Na taj način procjenjuje veličinu, oblik i položaj maternice, jajnika i jajovoda.
3. Ultrazvučni pregled: Sastavni dio ginekološkog pregleda je pregled ultrazvukom. Ultrazvuk omogućuje vizualizaciju maternice, jajnika i drugih zdjeličnih organa te rano otkrivanje cista, mioma ili drugih abnormalnosti.
4. Laboratorijske pretrage: Prema potrebi, mogu se napraviti dodatni testovi poput testova na spolno prenosive bolesti, hormonalnih pretraga ili brisova za otkrivanje bakterijskih i gljivičnih infekcija.

Redoviti ginekološki pregledi ključni su za očuvanje zdravlja ženskog reproduktivnog sustava. Omogućuju rano otkrivanje i prevenciju mnogih ozbiljnih bolesti, uključujući rak vrata maternice, endometriozu, sindrom policističnih jajnika (PCOS) i spolno prenosive infekcije. Pravovremena dijagnoza povećava šanse za uspješno liječenje i očuvanje dugoročnog zdravlja.

PAPA test, poznat još i pod nazivima PAPA razmaz, test po Papanicolauu i VCE (vagina-cerviks-endometrij) je neinvazivna medicinska pretraga koja služi za otkrivanje promjena na epitelnim i žljezdanim stanicama cerviksa, vagine i vulve. Cilj ovog testa je rano otkrivanje raka, ali i njegovih predstadija i infekcija.

Kako se provodi?

PAPA test podrazumijeva uzimanje obriska rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice. Uzimanje uzorka za PAPA test obavlja liječnik specijalist ginekologije.

Ginekolog pacijentici polegnutoj na ginekološkom stolu uvodi spekulum (instrument kojim se razdvajanjem stijenki omogućava lakši pregled vagine i vrata maternice) u rodnicu i drvenom špatulom uzima obrisak površinskih stanica sa stražnjeg svoda rodnice i s površine vrata maternice, a četkicom iz kanala vrata maternice.

Kada napraviti PAPA test?

Sve bi žene nakon što postanu spolno aktivne trebale jednom godišnje obaviti PAPA test. Pretragu bi bilo najbolje provesti sredinom ciklusa, a nikako za vrijeme trajanja same menstruacije jer će eritrociti iz menstrualne krvi prekriti epitelne stanice rodnice i vrata maternice što će onemogućiti postavljanje ispravne dijagnoze. Također, PAPA test ne bi trebalo raditi ukoliko pacijentica boluje od neke vaginalne infekcije jer ona smanjuje osjetljivost samog testa.

Djevojkama i ženama koje nisu imale penetrirajući spolni odnos, a imaju ginekološke smetnje ili su starije od 21 godine, također se preporuča napraviti PAPA test.

Uterobrush metoda je jedna od tehnika biopsije maternice. Ova metoda služi ranoj detekciji ginekoloških oboljenja uzimanjem  uzoraka endometrija iz šupljine maternice. Izuzetno je korisna u identifikaciji prekanceroznih i kanceroznih stanja, pružajući ženama veću sigurnost i olakšavajući brigu o njihovom reproduktivnom zdravlju.

Uterobrush je medicinski instrument dizajniran s ciljem da bude ne samo efikasan, već i udoban za pacijentice. Proces uzimanja uzorka je brz i bezbolan jer, za razliku od uobičajenih testiranja, kod provođenja ove tehnike nema širenja cervikalnog kanala. Ova mala četkica se nakon umetanja u maternicu rotira kako bi se prikupio uzorak tkiva endometrija. Analiza koja slijedi u laboratoriju je citološka i histološka, a pouzdanost nalaza iznosi oko 95%.

IUD, spirala ili intrauterini uložak je dugotrajni, reverzibilni oblik kontracepcije koji se postavlja u maternicu kako bi spriječio trudnoću. Ova mala, T-oblikovana naprava može biti napravljena od plastike ili kombinacije plastike i metala, obično bakra. Postavlja se kroz cerviks u maternicu, gdje djeluje sprječavajući oplodnju jajne stanice ili sprečavajući implantaciju oplođene jajne stanice.

Postoje dvije glavne vrste spirala: hormonska i bakrena. Hormonska spirala dnevno otpušta 20 mikrograma gestagena levonorgestrela. Prednost ovakve primjene gestagena kao što je levonorgestrel je njegovo djelovanje uglavnom lokalno na endometriji, a koncentracija levonorgestrela u krvotoku pri upotrebi ovakve spirale je značajno niža od koncentracije u krvotoku osoba koje koriste oralnu kontracepciju – pilule. Levonorgestrel djeluje tako da stanjuje debljinu endometrija sprječavajući da postane dovoljno zadebljan da bi došlo do trudnoće, čini sluz vrata maternice gušćom tako da spermiji ne mogu proći i oploditi jajnu stanicu i sprječava ovulaciju u nekih žena. Za razliku od hormonskih, bakrene spirale ne sadrže hormone. Umjesto toga, bakar koji se nalazi na spirali djeluje kao spermicid, ubijajući spermije i sprječavajući ih da oplode jajašce.

Prednosti spirale su visoka efikasnost (99%), dugotrajna zaštita, ne zahtijeva svakodnevnu pažnju, može se ukloniti u bilo kojem trenutku ako žena želi zatrudnjeti, a kod hormonalnih spirala, moguće je smanjene menstrualnih krvarenja i menstrualnih bolova. Nedostaci su potencijalne nuspojave poput učestalijeg oskudnijeg krvarenja, osobito u prvim mjesecima nakon postavljanja, sam proces postavljanja može biti neugodan ili bolan za neke žene, ne štiti od seksualno prenosivih infekcija.

Postavljanje i uklanjanje spirale obavlja specijalist ginekolog. Postupak postavljanja uključuje umetanje spirale u maternicu kroz cerviks, a samo postavljanje obavlja se za vrijeme menstrualnog ciklusa, najčešće 4 - 7 dana od početka mjesečnice. Prije postavljanja spirale potrebno je obaviti ginekološki pregled, ultrazvuk, PAPA test te isključiti prisutnost infekcije i spolno prenosivih bolesti cervikalnim brisevima.

Mikrobiološki cervikalni brisevi su dijagnostički testovi koji se koriste za otkrivanje prisutnosti uzročnika infekcija u cerviksu i vagini, omogućujući liječnicima da prepišu odgovarajuće liječenje.

Cervikalni brisevi uključuju uzimanje uzorka iz cerviksa i/ili vagine kako bi se testiralo na prisutnost patogenih uzročnika bolesti. Najčešće se koriste za otkrivanje bakterijskih vaginoza, gljivičnih infekcija, klamidije, mikoplazme  i ureaplasme te HPV infekcije.

Kako se uzima cervikalni bris?

Prije pregleda, pacijentica treba izbjegavati korištenje vaginalnih proizvoda i spolne odnose najmanje 24-48 sati.

Uzorak se uzima za vrijeme ginekološkog pregleda pomoću sterilnih vatenih štapića te se u odgovarajućem mediju šalje na laboratorijsku analizu gdje se koriste razne metode (kultura, PCR testovi, mikroskopija) za identifikaciju bakterija i antibiograma.

Rezultati briseva čekaju se 3 do 10 radnih dana.

Pravovremeno otkrivanje i liječenje bakterijskih infekcija cerviksa je ključno za sprječavanje komplikacija, uključujući upalnu bolest zdjelice, neplodnost i rizik od prijenosa infekcija na partnere ili tijekom porođaja na novorođenče.

Sono histerosalpingografija (HSG) je sigurna dijagnostička metoda koja traje nekoliko minuta, a kojom se ispituje prohodnost jajovoda. Prohodnost jajovoda je važan faktor za ostvarivanje trudnoće jer u njima dolazi do oplodnje jajne stanice. Ukoliko su jajovodi neprohodni, spermiji neće moći doći do jajne stanice i oplodnja se neće desiti. Ginekolog će najčešće tražiti ovu pretragu kod pacijentica koje nisu uspjele ostvariti trudnoću tijekom godine dana pokušavanja te su kandidati za ciljane odnose ili intrauterinu inseminaciju.

Jajovodi su nježne strukture ženskog reproduktivnog sustava koje nisu vidljive klasičnim ultrazvukom koji se provodi prilikom ginekološkog pregleda. Kod ove se pretrage pacijentici koja leži na stolu kroz kateter postavljen u cerviks (vrat maternice) ubrizga kontrast u šupljinu maternice. Za prikazivanje i ispitivanje prohodnosti jajovoda, osim tekućeg kontrasta, moguće je koristiti i pjenu. Neovisno o vrsti kontrastnog sredstva, ginekolog pomoću ultrazvuka prati njegov prolazak kroz maternicu i jajovode. Nakon završetka pregleda moguća je pojava blage nelagode ili grčeva, ali obično tegobe ne traju dugo.

Nalaz sono HSG-a može pokazati neprohodnost i oštećenost jajovoda. Osim dokazivanja neprohodnosti jajovoda, tj. utvrđivanja tubarne neplodnosti, ova se pretraga može koristiti za provjeru morfologije jajovoda i maternice.

Pretraga se izvodi u periodu između kraja menstruacije i ovulacije. Ukoliko su jajovodi prohodni, pretraga je najčešće bezbolna. U slučaju oštećenja jajovoda moguće je osjetiti nelagodu ili grčeve.

Prije postupka pacijentica obavezno mora napraviti cervikalne briseve da bi se spriječio unos infekcije.

Neinvazivno prenatalno testiranje (NIPT) je sofisticirani test koji koristi uzorak majčine krvi za otkrivanje genetskih abnormalnosti kod fetusa. Ovo testiranje je poznato po svojoj visokoj točnosti i sigurnosti bez provedbe invazivnih postupaka poput amniocenteze ili uzimanja uzoraka korionskih resica.

NIPT analizira male fragmente fetalne DNK koji cirkuliraju u majčinoj krvi. Ovi fragmenti, poznati kao slobodna fetalna DNK, potječu od posteljice i mogu se otkriti već u ranoj trudnoći, najčešće od 10. tjedna. Uzorak krvi šalje se u laboratorij gdje se vrši detaljna analiza DNK kako bi se identificirale moguće kromosomske abnormalnosti te rezultati dolaze u roku od jednog do dva tjedna.

NIPT može otkriti nekoliko najčešćih genetskih poremećaja, uključujući:

1. trisomiju 21 (sindrom Down),
2. trisomiju 18 (sindrom Edwards),
3. trisomiju 13 (sindrom Patau),
4. anomalije spolnih kromosoma kao što su sindrom Turner (monosomija X) i sindrom Klinefelter (XXY).

Prednosti NIPT testova su:

1. neinvazivnost budući da se koristi samo uzorak majčine krvi, nema rizika za fetus,
2. rana detekcija,
3. visoka točnost kojom se smanjuje potreba za dodatnim testiranjima,
4. brzi rezultati.

Iako je NIPT izuzetno precizan, on nije dijagnostički test što znači da pozitivan rezultat treba potvrditi invazivnim dijagnostičkim postupcima kao što su amniocenteza ili uzimanje uzoraka korionskih resica. Također, NIPT ne može otkriti sve moguće genetske abnormalnosti ili strukturne defekte fetusa.

NIPT se preporučuje trudnicama koje spadaju u visoko rizičnu skupinu za kromosomske abnormalnosti, uključujući starije trudnice (35 godina i više), trudnice s povijesti kromosomskih abnormalnosti u obitelji, trudnice s abnormalnim rezultatima ranih ultrazvuka ili drugih prenatalnih testova te parovi koji su koristili pomoćne reproduktivne tehnologije, poput IVF-a.

Anomaly scan (poznat i kao morfološki ultrazvuk) važan je prenatalni pregled koji se obavlja između 19. i 22. tjedna trudnoće. Ovaj detaljan ultrazvučni pregled omogućuje procjenu anatomije ploda i rano otkrivanje eventualnih strukturnih anomalija. Anomaly scan je ključan dio prenatalne skrbi jer pomaže u procjeni zdravlja djeteta i može otkriti nepravilnosti u razvoju organa. Rano otkrivanje ovih problema omogućuje planiranje daljnje medicinske skrbi, uključujući mogućnost ranih intervencija ili specijalističkog praćenja.

Što obuhvaća anomaly scan?

Tijekom anomaly scana, liječnik detaljno pregledava sve dijelove tijela ploda kako bi procijenio njegov razvoj. Pregled uključuje:

1. Mozak i kralježnicu: Provjerava se razvoj mozga, moždanih komora i kralježnice kako bi se isključile anomalije poput spine bifide ili hidrocefalusa.
2. Lice: Gleda se struktura lica, uključujući usne, kako bi se otkrile eventualne nepravilnosti poput rascjepa usne ili nepca.
3. Srce: Detaljno se pregledava struktura srca, uključujući srčane komore, pretklijetke i velike krvne žile, što omogućuje rano otkrivanje srčanih mana.
4. Trbušni organi: Liječnik pregledava razvoj želuca, bubrega, mokraćnog mjehura i crijeva kako bi se uvjerio da se organi pravilno razvijaju i da nema znakova abnormalnosti.
5. Ruke, noge i udovi: Pregledom ruku, nogu i prstiju provjerava se njihova simetrija i prisutnost svih udova.
6. Posteljica i plodna voda: Uz pregled ploda, anomaly scan uključuje procjenu posteljice i količine plodne vode.

Kardiotokografija (CTG) je važan alat u modernoj opstetriciji koji se koristi za praćenje fetalnog srčanog ritma (FHR) pružajući informacije o bazalnom ritmu, varijabilnosti i prisustvu ubrzavanja ili usporavanja te učestalosti i intenzitetu kontrakcija materice tokom trudnoće i porođaja.

Ova neinvazivna metoda pruža važne informacije o zdravlju fetusa zbog kojih je pacijenticama omogućen individualni pristup u upravljanju trudnoćom i porođajem što u konačnici doprinosi boljim ishodima za majku i dijete. Može se koristiti kao dio rutinskih prenatalnih pregleda kod praćenja urednih terminskih trudnoća, kod trudnoća visokog rizika te za praćenje reakcije fetusa na kontrakcije tijekom samog porođaja.